Kad prvi put čujete grleno pjevanje, zvuk vas ili zbuni – ili potpuno osvoji. Domagoja Vukovića iz Ogulina osvojilo je prije devet godina i otada mu je postalo okosnica umjetničkog rada. Danas, ovaj jedinstveni glazbenik povezuje drevne tehnike s hrvatskom mitologijom i jezikom te gradi svoj put na domaćoj i svjetskoj sceni.
Kako je sve počelo?
„Na tome moram zahvaliti današnjoj tehnologiji i bespućima interneta“, započinje Domagoj.
„Listao sam po YouTubeu i nabasao na video Mongolca koji svira i pjeva. Prvi put sam čuo grleno pjevanje i – očaralo me. Kao zaljubljenik u glazbu, mitologiju i drevne priče, odmah sam osjetio da je to nešto posebno: drevno, šamansko, povezano s prirodom i čovjekom. Znao sam da je to tehnika koju moram naučiti.“
Hrvatski predstavnik na prvom europskom natjecanju
Nedavno je Domagoj sudjelovao na prvom europskom festivalu grlenog pjevanja u Švicarskoj – i to kao jedini predstavnik Hrvatske.
„Kad sam vidio objavu o festivalu, znao sam da tamo moram biti. Bez puno razmišljanja – samo ideš! Pripremao sam se s još više pažnje nego inače, bruseći tehnike i stvarajući novu pjesmu Veles, posvećenu bogu iz starohrvatske mitologije.“
Atmosfera festivala bila je gotovo filmska: jurte, mongolska hrana, tradicionalne igre i zajedništvo glazbenika iz cijelog svijeta. „U jednom trenutku prolazim između grupa ljudi, a gotovo u svakoj netko pjeva grleno pjevanje. Srce mi je bilo puno kao kuća.“
Budimpešta: nastup na prestižnom festivalu
Jedan od važnih trenutaka u njegovoj karijeri bio je nastup na Budapest Ritmo festivalu, gdje je predstavljao Hrvatsku.
„Veliki je ponos biti izabran među hrvatskim glazbenicima i stajati na tako važnoj svjetskoj pozornici. Izvodio sam isključivo autorske pjesme, nadahnute starohrvatskom mitologijom. Publika je odlično reagirala, a citat sa stranice Rhythm Passport najbolje opisuje dojam:
‘Croatian solo artist Vuk takes the stage, stripping things back to elemental force… his voice and instruments converging in a solitary act of sonic storytelling that taps into the ritual and the raw.’“
Glas koji spaja tradiciju i budućnost
Domagoj naglašava kako grleno pjevanje ne vidi kao mainstream izraz, ali vjeruje da može obogatiti hrvatsku glazbenu scenu, osobito u okviru Etno i World Music žanra.
„To je praksa starija od jezika. Spaja čovjeka s prirodom i sobom. Kroz hrvatski jezik želim mu dati novi kontekst i približiti ga našoj kulturi.“
Publika – od učenika do svjetskih festivala
Poseban značaj imaju nastupi pred njegovim učenicima u Ogulinu, gdje i sam radi kao profesor gitare:
„Pred poznatim licima osjećam se najopuštenije. Djeca su iskrena, daju podršku, ali i kažu iskreno što misle. To me potiče da isprobam nove ideje i glazbene pravce.“
Prepreke, mentori i uzori
Iako ističe da prepreke ne gleda kao problem, Domagoj priznaje da je put bio ispunjen izazovima – od neuspjelih prijava na akademiju do mukotrpnog učenja grlenih tehnika. No podrška roditelja, vlastiti rad i upornost, kao i rad s mentorima poput Ambrozija Puškarića, Nine Kraljić i profesora na Erasmus programu u Švedskoj, oblikovali su njegov glazbeni razvoj.
Što se uzora tiče, ne želi biti kopija nikoga:
„Želim razvijati svoj stil. Naravno, inspiriraju me izvođači poput Nemečeka, Krijesa, Dunjaluka, Veja, CRI Orchestra, kao i međunarodna imena poput Tigrana Hamasyana ili Stanley Jordana.“
Pogled u budućnost
Njegovi planovi su jasni:
„Sve! Solo koncerti, festivali, snimanja, eksperimentiranje. Ove jeseni snimam svoj prvi album i tome sam potpuno posvećen. Poslije toga, možda i instrumentalni album. Glazba je moj put i cilj je – razvijati je.“
Savjet mladim glazbenicima
Za kraj, Domagoj poručuje svima koji žele uploviti u svijet grlenog pjevanja ili bilo kojeg neobičnog izraza:
„Najveći savjet koji sam čuo – uzmi si vremena. To je praksa koja zahtijeva strpljenje i disciplinu. U početku boli, kašlje se, frustriraš se. Ali s vremenom tijelo prihvati novi način pjevanja. I naravno: red, rad i disciplina!“
Domagojeva priča pokazuje kako se spoj ljubavi prema glazbi, upornosti i hrabrosti da slijedite svoj put može pretvoriti u autentičan umjetnički izraz koji nadilazi granice.
fotografije: Marija Neralić, Lorena Sarajlić, Josip Bolonić